Psalms 64

1Čuj, Bože, glas moj u jadu mom; od strašnoga neprijatelja sačuvaj život moj. 2Sakrij me od gomile bezakonika, od čete zločinaca,

3Koji naoštriše jezik svoj kao mač, strijeljaju riječima, koje zadaju rane, 4Da bi iz potaje ubili pravoga. Iznenada udaraju na nj i ne boje se;

5Utvrđuju sebe u zlijem namjerama, dogovaraju se kako će zamke sakriti, vele: ko će ih vidjeti? 6Izmišljaju zločinstva i govore: svršeno je! šta će se raditi, smišljeno je! A što je unutra i srce u čovjeka duboko je.

7Ali će ih Bog poraziti; udariće ih strijela iznenada. 8Oboriće jedan drugoga jezikom svojim. Ko ih god vidi, bježaće od njih. 9Svi će se ljudi bojati i kazivaće čudo Božije, i poznaće u tome djelo njegovo.

A pravednik će se veseliti o Gospodu i uzdaće se u njega, i hvaliće se svi koji su prava srca.

10